Zid koji svi prepoznaju na fotografijama u stvarnosti je puno veći, strmiji i neobičniji nego što izgleda.
Sigurno ste čuli da se Kineski zid vidi iz svemira. Ne vidi se. Ali postoji još jedan mit koji se puno rjeđe ispravlja: zid koji zamišljate u glavi zapravo ne postoji.
Jer ne postoji jedan Kineski zid. Postoje tisuće kilometara zidina, stražarskih kula, utvrda, jaraka i prirodnih prepreka koje su različite kineske dinastije gradile tijekom više od dvije tisuće godina. Neke se sekcije granaju, neke nestaju u krajoliku, a neke uopće ne izgledaju poput monumentalnog kamenog zida s razglednica. Ali iskreno, to vam vjerojatno neće biti prvo iznenađenje. Njega ćete doživjeti puno prije nego što uopće zakoračite na zid.
Prvi „ajme” dolazi prije prve stepenice
Na Mutianyuu prvo ćete stići na veliki parking i možda pomisliti: stigli smo. Niste. Slijedi šetnja kroz štandove i trgovinice, zatim organizirani shuttle do gornjeg ulaza, a tek onda birate kako ćete do samog zida. Žičara, sjedežnica ili pješice? Za povratak postoji čak i tobogan niz padinu.
Cijeli sustav kroz koji svakodnevno prolaze tisuće ljudi funkcionira iznenađujuće učinkovito. Autobusi dolaze i odlaze, redovi se brzo pomiču i negdje usred svega toga vrlo lako počnete razmišljati zašto kod kuće ponekad čekate pola sata autobus s dvadeset ljudi. A onda konačno ugledate zid.
Mutianyu se proteže preko zelenih planinskih grebena, kule nestaju jedna iza druge u daljini, a prvi pogledi obično dolaze uz vrlo sofisticirane putničke komentare poput: „Ajme.” „Je li ovo moguće?” I nešto kasnije: „Koliko još ima do gore?” Nemojte podcijeniti taj zadnji dio.
Žičara nije varanje. Dapače, odlična je ideja ako energiju želite sačuvati za hodanje po samom zidu. Jer tamo vas čekaju stepenice koje očito nikada nisu upoznale pojam standardizacije. Jedna je niska, sljedeća gotovo do koljena. Jedna široka, druga uska. Nekoliko ih prođete u ritmu, a onda cijela grupa odjednom razvije neobično snažan interes za fotografiranje krajolika. Naravno, isključivo zbog pogleda. S hvatanjem zraka “nema” nikakve veze.
I pogledi zaista vrijede svakog zastajanja.
21.196 kilometara povijesti
Brojka koju danas najčešće povezujemo s ukupnom duljinom svih dijelova sustava Kineskog zida iznosi nevjerojatnih 21.196 kilometara. Ali u tu brojku ne ulaze samo kameni zidovi kakve poznajemo s fotografija, nego i zemljani nasipi, jarci i prirodne prepreke korištene kao dio obrambenog sustava.
Zidovi iz vremena dinastije Qin nisu ista građevina kao spektakularne sekcije od opeke i kamena iz vremena dinastije Ming po kojima danas hodamo. Zato je Kineski zid možda bolje zamišljati kao golemi obrambeni sustav koji se mijenjao stoljećima nego kao jednu beskonačnu liniju.
A onda dolaze detalji zbog kojih povijest postaje puno zabavnija. Primjerice — ljepljiva riža.
Tijekom razdoblja dinastije Ming graditelji su na nekim građevinama vapnenom mortu dodavali komponentu dobivenu iz ljepljive riže, stvarajući iznimno čvrst materijal. Dakle, hodate jednom od najslavnijih vojnih građevina na svijetu i saznate da se među tajnama njezine dugovječnosti nalazi — riža.
Zid pritom nije služio samo kao fizička prepreka. Stražarske kule bile su dio komunikacijskog sustava: dimom danju, vatrom noću i drugim signalima upozorenja su se mogla prenositi od kule do kule puno brže nego što bi ih prenio glasnik. Dvotisućljetna verzija interneta, samo s nešto lošijim Wi-Fijem.
Iza impresivne arhitekture postoji i mnogo mračnija priča. Na različitim dijelovima obrambenog sustava tijekom stoljeća radili su vojnici, zatvorenici, seljaci i prisilno mobilizirani radnici, često u iznimno teškim uvjetima. Mnogi su tijekom gradnje izgubili život. Popularna priča da su tijela sustavno ugrađivana u sam zid nema povijesnu potvrdu, ali legende o ljudskoj cijeni njegove izgradnje postoje stoljećima.
Najpoznatija je ona o Meng Jiangnü, čiji je muž prema legendi umro radeći na zidu. Njezin je plač navodno bio toliko snažan da se dio zida urušio i otkrio njegove kosti. Baš i nije verzija Kineskog zida koju ćete pronaći na magnetu za hladnjak.
Koju sekciju Kineskog zida odabrati?
Za prvi susret sa zidom Mutianyu je odličan izbor. Uređen je, relativno jednostavan za posjet, ima žičaru, sjedežnicu i poznati tobogan, a planinski krajolik daje mu upravo onu dramatičnost koju očekujete od Kineskog zida.
Badaling je pristupačniji i vrlo popularan, ali zbog toga često i mnogo prometniji. Jinshanling privlači one koji žele dulje pješačke rute, dok je Simatai poznat po strmijem terenu i dramatičnom položaju.
No bez obzira koju sekciju odaberete, Kineski zid je jedno od onih mjesta na kojima brojke vrlo brzo prestanu biti važne.
Možda ćete zapamtiti da je dug više od 21.000 kilometara. Možda ljepljivu rižu. Možda beskrajne stepenice ili nevjerojatnu organizaciju dolaska.
A možda će vam ostati samo jedan pogled preko planina i sasvim spontano:
„Ajme.”
I upravo to je najbolji način da se pamti jedno putovanje.