Na Siciliji suvenir nije magnet za frižider. To je pistacija koja raste na lavi, čokolada koja hrska i vitez u oklopu koji se bori već petsto godina.
„Ove su rajčice slađe od vaše majke!“ Ako vam to netko dovikne u devet ujutro, s kutijom pomodorina u jednoj ruci i cigaretom u drugoj, znate da niste u običnom dućanu. Dobrodošli na Ballarò, najstariju tržnicu Palerma, i u najbolji uvod u shopping na Siciliji koji možete dobiti.
Jer na Siciliji se ne kupuje samo stvar. Kupuje se priča: o vulkanu, o redovnicama, o ljubomornoj ženi s balkona, o vitezovima koji nikad ne skidaju oklop. Krenimo redom, od tržnice prema torbi.
Ballarò: tržnica koja viče još od Arapa
Ballarò je u istim ulicama više od tisuću godina, još od vremena arapskih emira, kad se Palermo zvao Balarm, a ova četvrt bila mreža bazara. Ni ime nitko ne zna sa sigurnošću objasniti. Najčešće se spominje Bahlara, selo kraj Monrealea iz kojeg su arapski trgovci dolazili prodavati robu.
Tržnica se proteže gotovo kilometar kroz četvrt Albergheria, između Normanske palače i kolodvora, uskim ulicama i malim trgovima. Najljepši je Piazza del Carmine, pod kupolom crkve Carmine Maggiore obloženom sjajnim majoličnim pločicama. Ostatak je kazalište bez ulaznice.
To kazalište ima svoju glazbu, abbanniatu. Prodavači ne izvikuju samo cijene, nego pjevaju, rimuju, šale se i koketiraju. Patlidžani su „sjajni kao karabinjerove čizme“, sabljarka je „jutros stigla na osobni poziv“, a naranče su „krv iz srca Sicilije“. Kad vam stariji prodavač vikne „Dumila!“, ne paničarite. To je dvije tisuće lira, a u tržničkom jeziku, dvadeset i pet godina nakon eura, znači dva eura.
Zamislite splitski Pazar, zagrebački Dolac i nogometni stadion u jednom. Onda dodajte arapski i mikrofon.
Ballarò je danas i najmultikulturalniji kutak Palerma. Marokanski mesar stoji uz sicilijanskog sirara, bengalski začini uz kapare s Pantellerije. Neki se Palermitanci žale, drugi kažu da se tržnica samo vratila onome što je bila prije tisuću godina: mjestu gdje Afrika, Bliski istok i Europa jedni drugima prodaju stvari.
Fun fact: Ako na izlogu vidite naljepnicu Addiopizzo, ta trgovina javno odbija plaćati mafijaški reket. Kupnja ondje je najmanji i najslađi čin hrabrosti na putovanju.
Prvo pojedite, onda kupujte
Na prazan želudac Ballarò je opasan za novčanik, pa krenite od ulične hrane. Panelle, tanke pržene ploške od slanutkova brašna, recept su iz arapskog doba. Uz njih idu crocchè, krumpirovi kroketi koje lokalci zovu cazzilli. Što to znači na sicilijanskom, pitajte prodavača. Nitko ne crveni, osim nas.
Zatim arancina. U Palermu je ženskog roda i okrugla, kao mala naranča. Na istoku otoka, u Cataniji, to je arancino, muškog roda i stožastog oblika. Accademia della Crusca, najviši autoritet za talijanski jezik, 2018. proglasila je oba oblika ispravnima. Nitko na Siciliji nije prihvatio presudu.
Za hrabre je tu pane ca’ meusa, žemlja s telećom slezenom. Naručujete je prema bračnom statusu: schettu, „samac“, samo s limunom, ili maritatu, „oženjen“, s ricottom ili caciocavallom. Dvije najkorisnije riječi cijelog putovanja.
Pistacije iz Brontea: zeleno zlato s vulkana
Sad prema torbi. Prvi suvenir koji vam svi spomenu je krema od pistacije, i s razlogom. Ali prava priča počinje dvjestotinjak kilometara istočno od Ballaròa, na zapadnim obroncima Etne, u gradiću Bronte.
Ondje pistacije rastu na lavi. Stabla se drže za crno, kamenito tlo na kojem gotovo ništa drugo ne bi uspjelo, a vulkan im daje minerale koji pistaciji daju onu duboku, smaragdnu boju. Berba je ručna, po strmim kamenim terasama, i ide svake druge godine: u „praznoj“ godini uzgajivači uklanjaju pupove kako bi stablo odmorilo i iduće godine dalo bolji plod. Zato je Pistacchio Verde di Bronte rijedak, zaštićen oznakom DOP i skup. Za mnoge Sicilijance, gotovo kao zlato.
Ovdje dolazi onaj iskreni dio. Riječ „Bronte“ na etiketi ne znači da je unutra pistacija iz Brontea. Mnoge jeftine kreme uglavnom su šećer i ulje, s malo pistacije za boju. Zato na deklaraciji tražite „Pistacchio Verde di Bronte DOP“ i postotak pistacije. Ako je postotak sramežljivo sitan, i kvaliteta će biti.
Fun fact: Godine 1799. admiral Nelson dobio je titulu vojvode od Brontea. Pistacije, nažalost, nisu bile dio paketa.
Čokolada iz Modice: kad šećer odbije rastopiti se
Na jugoistoku otoka, u baroknoj Modici, rade čokoladu koja vas na prvi zalogaj zbuni. Ne topi se glatko, nego hrska. Kakao se obrađuje na niskoj temperaturi, pa se šećer ne rastopi, nego ostane u sitnim kristalima. Tekstura je zrnata, okus intenzivan, a lokalci će vam s ponosom reći da je to „astečki“ način.
Istina je malo složenija. Kakao je na Siciliju stigao sa Španjolcima, koji su donijeli i postupak hladne obrade iz Srednje Amerike, ali današnja čokolada iz Modice nije doslovno nepromijenjen astečki recept. Zaštićena je oznakom IGP od 2018. Dovoljno je da znate: ovo nije čokolada za brzo grickanje pred televizorom, nego za polagano kušanje, kockicu po kockicu. Okusi idu od klasične vanilije i cimeta do čilija i, naravno, pistacije.
Pupi: vitezovi u oklopu
U dućanima Palerma s polica će vas gledati male lutke u metalnim oklopima, s mačem u ruci i strogim pogledom. To su pupi, junaci Opere dei pupi, sicilijanskog lutkarskog kazališta koje je UNESCO uvrstio na popis nematerijalne baštine.
Pupi nisu mekane lutkice. Nose prave metalne oklope, pokreću se šipkama i nitima, a palermska i catanijska škola razlikuju se po veličini i načinu izvođenja. Priče dolaze iz viteških epova: Karlo Veliki, Orlando, Rinaldo, bitke, izdaje, ljubav i čast. Publika je nekad dolazila iz večeri u večer, jer bi junak redovito ostao u opasnosti baš kad je postalo najzanimljivije. Netflix je, očito, samo preuzeo staru sicilijansku formulu.
Ako stignete, odite na predstavu. Malu lutku tada nećete kupiti kao ukras, nego kao uspomenu na ljude koji taj zanat drže živim.
Teste di Moro: najljepši suvenir s najmračnijom pričom
Na kraju, keramičke glave s krunom koje ćete vidjeti na svakom balkonu i u svakom izlogu: Teste di Moro. Najčešće se prodaju u paru, muška i ženska glava, često kao posude za biljke.
Legenda ih smješta u palermsku četvrt Kalsu. Mlada žena zaljubi se u muškarca kojeg predaja zove Maurom. Kad sazna da on kod kuće ima obitelj i namjerava otići, ubije ga, a njegovu glavu pretvori u posudu za bosiljak. Bosiljak toliko lijepo raste da susjedi naruče keramičke kopije. Priča postoji u više inačica i nije zapis stvarnog događaja, ali objašnjava zašto Sicilijanci na balkon stavljaju glavu, a ne cvijet.
Najljepše Teste di Moro dolaze iz Caltagironea, grada keramike, ali dobre ćete naći i u Palermu i Taormini. Kupujte ručno oslikane, a ne savršeno jednake. Savršenstvo je ovdje znak tvornice.
Totem Notes – prije nego krenete
- Kada na Ballarò: od ponedjeljka do subote, najbolje od 9 do 12 h, kad je najviše buke i sve je svježe. Nedjeljom je uglavnom zatvoreno.
- Novac: gotovina u sitnim novčanicama. Štandovi s hranom ne primaju kartice, a većina kušanja stoji 1–5 €.
- Pitajte ukupnu cijenu: „per etto“ znači za sto grama i zna iznenaditi. „Quanto in totale?“ je vaša najvažnija rečenica.
- Torbe sprijeda: džeparoši vole prepune tržnice, a skuteri prolaze i kroz gužvu.
- Za ponijeti kući: kapari u soli, sušeni origano u vezicama, sušene rajčice, šafran, bademi i pistacije u zrnu (lakši su za prtljagu od krema).
- Prtljaga: kreme, ulje i vino iznad 100 ml idu u predanu prtljagu. Keramiku zamotajte u odjeću.
- Kvaliteta: cannoli kupujte samo punjene pred vama, kolače od badema rasute na težinu, a ne u plastičnim turističkim kutijama.
Najbolji sicilijanski suvenir na kraju često ne stane u torbu. To je glas prodavača koji vam još danima odzvanja u glavi, i rajčica koja je, priznajte, stvarno bila slađa.
Na našem putovanju Sicilijom Ballarò je dio drugog dana, s pričama, kušanjem i dovoljno vremena da sami napunite torbu. Ako vam se Sicilija upravo popela na listu želja, javite nam se. Ponuda koja se ne odbija i dalje vrijedi.